DANAS DOK SAM ŠETAO PRIMIJETIO SAM DA JE NEKI STARI ČOVJEK OTIŠAO SA BANKOMATA BEZ DA JE UZEO NOVAC...

.... ubrzanim korakom idem ka tom čovjeku. Međutim u masi ljudi sam ga naprosto izgubio, a da sam povikao čiji je novac vjerujem da bi se više njih okrenulo. Vratio sam se do banke ispričao o čemu se radi.

Ljubazno su me zamolili da sačekam i da će se vjerovatno dotični gospodin vratiti, jer nije prvi takav slučaj. Nakon nekih pola sata pojavio se sav zadihan i počeo da moli radnicu na šalteru da mu pomogne, sa pričom da je zaboravio uzeti novac sa bankomata. Taj osjećaj sreće kada sam mu dao njegov novac ne može se riječima opisati.

Možda će me mnogi ismijati jer sam vratio novac, ali opet bih isto postupio, jer tuđe mi ne treba, a iskreno nekako sam se baš super osjećao nakon toga.